Kakvoća voda
Istarski poluotok je najveća jedinica s vlastitim i specifičnim hidrogeološkim i hidrološkim karakteristikama bez izrazite povezanosti s neposrednim zaleđem. Površinske tekućice i podzemne vode predstavljaju značajne vodne resurse Istre.
Sukladno odredbama Zakona o vodama (NN br. 107/95) sustavno praćenje kakvoće voda predmet je programa koji su u ingerenciji Hrvatskih voda.
Rezultati praćenja kakvoće voda omogućavaju donošenje temeljnih planskih osnova za upravljanje vodama na razini Republike Hrvatske i Istarske županije.
Praćenje kakvoće površinskih vodotoka - Dragonja, Mirna, Raša, Boljunčica i Pazinčica provodi se sustavno od 1980. godine, dok se akumulacija Butoniga prati od 1990. godine.
Složeni hidrogeološki odnosi, prvenstveno uvjetovani brojnim specifičnostima kretanja vode u krškom podzemlju, su ostavili brojne nepoznanice kako i svezi s priljevnim područjem izvora i zalihama podzemnih voda i s tim u svezi mogućnošću povećanja crpnih količina na lokaciji zahvata, tako i sa zaštitom izvora.
Praćenje kakvoće voda izvora i bunara koji su uključeni ili potencijalni za vodoopskrbu provodi se od 1983. godine.
U cilju dobivanja što reprezentativnijih pokazatelja kakvoće voda na izvorima i bunarima Istarska županija od 1997. godine financira program praćenja s kojim se nadopunjuje program Hrvatskih voda.
Program provodi Zavod za javno zdravstvo Istarske županije. Rezultati ispitivanja se statistički obrađuju i jedanput godišnje dostavljaju na usvajanje u vidu Izvještaja . Poglavarstvo Istarske županije razmatra izvješće i usvaja Zaključak.
